Nada Vodušek je autorica i voditeljica radijskih emisija, glasovna interpetatorka literature, kazališna performerka i moderatorica razgovora o različitim društvenim temama i pitanjima. Medijskim radom počela se baviti tijekom studija filozofije i komparativne književnosti, kao radijska voditeljica, DJ-ica i urednica na studentskom Radiu Študent. Želja za razumijevanjem društvene uloge dizajna i mode dovela ju je i do područja dizajna. Devedesetih godina bila je suosnivačica i dizajnerica kolekcija odjeće, torbi i cipela za modnu marku pro.ars vivendi te urednica kultnog časopisa Ars Vivendi koji je izlazio na slovenskom, srpskohrvatskom i engleskom jeziku. Od 1997. do 2012. bila je glavna urednica časopisa za dizajn i arhitekturu Ambient. Autorica je brojnih intervjua i moderatorica razgovora i okruglih stolova. Kao učiteljica govorne tehnike i govorništva podučava mlade novinare u različitim medijima. Također je autorica i voditeljica noćnih razgovora

na 1. programu Radia Slovenije u kojima ugošćuje stvaraoce iz različitih područja umjetnosti i znanosti. Posljednjih godina surađuje s izdavačkom kućom Sanje kao sukreatorica događanja i razgovora vezanih uz knjige i njihove autore. Za sanje.tv priprema i interpretira redovite tjedne video priloge iz bajkovitih, književnih, socioloških i filozofskih djela.

Priča iz prošlosti

Kad je dijete još bilo dijete

Pročitat ću kratku priču Zar ubistvo? Vladimira Nazora iz zbirke U zavičaju. Priča govori o dječaku koji je tijekom noćnog pecanja u panici ostvom udario dupina. Dupin je kasnije uginuo, a dječak – mladi Vladimir – koji ga je sutradan pronašao nasukanog u zaljevu, svjedočio je njegovoj smrti. Događaj ga je obilježio za cijeli život. Nenamjerno je ubio nedužno biće i taj čin nije mogao zaboraviti. Priča nas suočava s mnogim razinama ljudske svijesti i našeg odnosa prema živom svijetu. Njena poruka značajna je za vrijeme u kojem živimo.

Polazišta za razgovor:

– Zašto je potrebno čitati stara djela, da bismo razumjeli prošlost, ako želimo razumjeti sadašnjost i sanjati budućnost?

– Kad je dijete još bilo dijete – nevinost i krivnja u metasvemiru.

– Prešućivanje, brisanje ili cenzura, mijenjanje umjetničkih djela u svjetlu suvremene „kulture otkaza“. Distopija na djelu?

Nada Vodušek je avtorica in voditeljica radijskih oddaj, glasovna interpretka, gledališka performerka in moderatorka pogovorov o različnih družbenih temah in vprašanjih. Z delom v medijih se je začela ukvarjati že med študijem filozofije in primerjalne književnosti, kot radijska voditeljica, dj-ka in urednica. Želja po razumevanju in družbene vloge dizajna in mode jo je zanesla tudi na področje oblikovanja. V devetdestih letih prejšnjega stoletja je bila soustanoviteljica in oblikovalka kolekcij oblačil, torb in čevljev za blagovno modno znamko pro.ars vivendi in urednica kultne revije Ars Vivendi, ki je izhajala v slovenskem, srbohrvaškem in angleškem jeziku Od 1997 do leta 2012 je bila glavna urednica revije za dizajn in arhitekturo Ambient. Je avtorica številnih intervjujev in modeartorka pogovorov in okroglih miz. Kot učiteljica govorne tehnike in javnega nastopanja poučuje mlade novinarke in novinarje na različnih medijih. Je tudi avtorica in voditeljica nočnih pogovorov na 1. programu radia Slovenija, v katerih gosti ustvarjalce z različnih področij umetniškega ustvarjanja. Zadnjih nekaj let sodeluje z založbo Sanje kot soustvarjalka dogodkov in pogovorov povezanih s knjigami in njihovimi avtorji. Za sanje.tv pripravlja in interpretira redne tedenske video prispevke iz pravljičnih, literarnih, socioloških in filozofskih del.

Zgodba iz preteklosti

Ko je otrok bil še otrok

Prebrala bom kratko zgodbo Zar ubistvo? Vladimirja Nazorja iz zbirke U zavičaju. Zgodba pripoveduje o dečku, ki je med nočnim ribolovom z ostjo po nesreči zadel delfina. Delfin je kasneje umrl in deček – mladi Vladimir – ki ga je naslednji dan našel nasedlega v zalivu, je bil priča njegovi smrti. Dogodek ga je zaznamoval za vse življenje. Nehote je ubil nedolžno bitje in tega dejanja ni mogel pozabiti. Zgodba nas sooča z mnogimi ravnmi človekove zavesti in našim odnosom do živega sveta. Njeno sporočilo je pomenljivo za čas, ki ga živimo.

Izhodišča za pogovor:

– Zakaj je treba brati stara dela, razumeti preteklost, če hočemo razumeti sedanjost in sanjati prihodnost?

– Ko je otrok bil še otrok – nedolžnost in krivda v metaverzumu.

– Zamolčevanje, brisanje ali cenzura, spreminjanje umetniških del v luči sodobne “cancel culture”. Distopija na delu?

Nada Vodušek is an author and host of radio shows, voice interpreter, theater performer and moderator of conversations on various social topics and issues. She started working in the media while studying philosophy and comparative literature, as a radio presenter, DJ and editor at Radio Študent. The desire to understand the social role of design and fashion also led her to the field of design. In the 1990s, she was the co-founder and designer of clothing, bag and shoe collections for the fashion brand pro.ars vivendi and the editor of the cult magazine Ars Vivendi, which was published in Slovenian, Serbo-Croatian and English. From 1997 to 2012, she was the editor-in-chief of design and architecture magazine Ambient. She is the author of many interviews and moderator of conversations and round tables. As a teacher of speech technique and public speaking, she teaches young journalists in various media. She is also the author and host of night talks on the 1st program of Radio Slovenia, in which she hosts creators from various fields of art and science. For the past few years, she has been working with the publishing house Sanje as a co-creator of events and talks related to books and their authors. For sanje.tv, she prepares and interprets regular weekly video contributions from fairy-tale, literary, sociological and philosophical works.

A Story From the Past

When a Child Was Still a Child

I will read the short story Is it murder? by Vladimir Nazor from the collection In the Homeland. The story tells about a boy who accidentally hit a dolphin while fishing at night. The dolphin later died, and the boy – young Vladimir – who found it stranded in the bay the next day, witnessed its death. The event marked him for the rest of his life. He had inadvertently killed an innocent being and he could not forget that act. The story confronts us with many levels of human consciousness and our relationship to the living world. It’s message is significant for the time we live in.

Starting points for conversation:

– Why is it necessary to read old works, to understand the past, if we want to understand the present and dream of the future?

– When a child was still a child – innocence and guilt in the metauniverse.

– Silencing or censorship, changing works of art in the light of the modern “cancel culture”. Dystopia at work?

Josip Guć
Utopija i bioetika
Čini se da živimo u dobu kada je utopija najpotrebnija, a na obzoru je najmanje ima. Najpotrebnija je zato što nekritičkim prihvaćanjem postojećeg društveno-ekonomskog okvira kao jedinih mogućih ostavljamo svaku nadu u borbi za zaustavljanje ekološke katastrofe. Osim zagađenog okoliša i klimatskih promjena, sve očitija posljedica ekološke nebrige su i nove bolesti. No ovima je ponajviše uzrok način na koji se čovjek odnosi prema životinjama i kako tretira njihova staništa, a ove je nemoguće izbjeći u razuzdanoj tržišnoj borbi na život i smrt. Bioetička misao nije samo dužna u obzir proširiti raspon bića koja zaslužuju moralni obzir (živa bića), nego i produbiti dimenzije odgovornosti u pogledu našeg sudjelovanja (participativna odgovornost) u procesima koji osujećuju samoostvarivanje živih bića. Upravo u tom smislu ona treba biti utopijska.

Utopia and Bioethics

It seems that we live in an age when utopia is most needed, and there is the least of it on the horizon. It is most necessary because by uncritically accepting the existing socio-economic framework as the only possible one, we abandon all hope of stopping the ecological disaster. In addition to the polluted environment and climate change, new diseases are an increasingly obvious consequence of environmental neglect. But these are mostly caused by the way humans treat animals and how they treat their habitats, and these are impossible to avoid in the rampant market struggle for life and death. Bioethical thought is not only obliged to expand the range of beings that deserve moral consideration (living beings) but also to deepen the dimensions of responsibility regarding our participation (participatory responsibility) in processes that thwart the self-realization of living beings. It is precisely in this sense that it should be utopian.